среда, 17. август 2016.

Strpljen-spašen : najpametnija rečenica ikada. Svi nekud žure,i to je postao opšti izgovor. Ozbiljan osećaj ludila da nešto baš mora odmah i sada (!) ,jer vama vreme opasno izmiče. Mene lično je "usporio" život u drugoj državi,jer tamo svi imaju vremena,i nema govora o tome da će da "legnu" na sirenu ako se ti "vučeš" preko pešačkog prelaza. Redovi za kafu,za doručak,za parking,za plaćanje računa,za podizanje novca na bankomatu,redovi kod lekara,u autoperionici,red u bioskopu jer je premijera,čekanje kod frizera,čekanje na kasi supermarketa,čekanje na semaforu u sred jutarnje gužve u centru grada...Pa psujete,pa trubite,lupate vratima auta ili nogom u kafe aparat što vam ne vraća kusur..milion situacija i ljudi koji zameraju službenicima,službama,mašinama ili ljudima koji su ušli preko reda. Nedavno sam se našla u "višemetarskom" redu glavne pošte ,baš na dan kada se isplaćuje penzija. U prevodu,to znači da satima u pošti bude tolika gužva da se od potrošenog kiseonika svima vrti u glavi posle sat vremena. Dok ja tražim savršenu haljinu po internetu / jer mi se žuri da je nađem! ,iza mene su žene postale nervozne jer jedna od radnica sa tri šaltera odlazi na pauzu. Frka nastaje kada pored prilične gomile ljudi,prođe devojka/žena,ne obazirući se na poglede tipa "odaklejojpravo!",i prođe do šaltera gde je uslužuju pre svih nas koji čekamo. Počinje negodovanje,komešanje rulje,i par njih počinje da dobacuje. Ne reaguje ni devojka,niti službenica na šalteru,i kroz par sekundi počinju psovke i prozivke zasnovane na raznima teorijama: "nevaspitana,bezobrazna" "možda ima vezu", "ko zna ko je ona" "takav smo mi sistem" "ne zna se ko je luđi,ona ili službenica koja je uslužuje mimo nas koji čekamo od jutros!" " . U jednom trenutku se neko razdere da se zaorio ceo poštanski hol : " Mala,sram te bilo!" Devojka okreće glavu ka rulji koja je spremna da je linčuje svakog trenutka i upita dal se njoj obraćaju. Na potvrdan odgovor i ponovne uvrede,ona se okreće cela od šaltera,i ukaže se ogroman stomak,po meni,pred sam kraj trudnoće. Nastaje tajac. Ćutnja. Posramljenost na licima rulje i okretanje glave. Osudili su je a da nisu bili svesni njenog stanja. Niko nije rekao :izvini. To smo mi i naša kultura življenja,pardon,naše nestrpljenje. I još jedna pametna za kraj : ne sudi! Pozdrav! 

Нема коментара:

Постави коментар