среда, 17. август 2016.

"Stoperka"

Pre nekoliko godina sam imala priliku da se nadjem u jednoj sasvim neobicnoj situaciji. Doduse,cesto se nadjem u neobicnim situacijama,da se ne lazemo,ali ova je bila neobicnija od svih do tada. Naime,vracala sam se s posla koji je tada bio probni rad,i na svu srecu na tome se I zavrsilo jer I danas znam da posao spikera na radiju nije bio najsrecniji izbor : ne umem pricati bez sagovornika, pa makar on I samo klimao glavom. Iduci tako putem ka Pancevu,iz Beograda,kod samog mosta me je "stopirala" jedna mlada devojka. Bilo je predvecerje I nije mogla da razazna da sam ja zena. Vozila su je zaobilazila u sirokom luku,kao da se plase zaraze. Njen izgled I nacin oblacenja me je nagnao da stanem,misleci kako se smrzla jer je bio kasni novembar. Kada sam se zaustavila I otvorila joj vrata,na njenom licu sam videla neverovatnu zbunjenost. Rekoh joj - "ajde upadaj!",dok se kolona vozila stvarala iza mene. Sela je,uplasena I gledala izpred sebe verovatno misleci sta radi na suvozacevom mestu,pored jedne zene. Nas razgovor je poceo na obliznjoj benzinskoj pumpi dok je halapljivo jela sendvic I tu sam saznala da ima 14 godina. Slovima- cetrnaest. Moja kcerka je tada bila skoro njenih godina I pokusala sam zamisliti koliko jos uvek Barbi lutaka ima u svojoj sobi. Ispricala mi je svoju pricu,koja lici na milion tako nestvarnih,i nije to ono sto bih sada bas da podelim sa vama. Nije ni vazno sto sam "kupila" sat vremena u njenom jadnom zivotu. Znala sam da ne mogu da promenim njen zivot I svet,kao sto verujem da nikoga I nista ne mogu promeniti dok ne napravim promene u samoj sebi. Devojcicu sam vratila na most,tamo gde je njeno detinjstvo odavno izgubilo svaki trag, ne samo zato jer je prekriveno sminkom..Ali poenta ove price je sledeca - uzivajte u tome sto imate izbor. Neki nemaju tu srecu,kao sto nije imala ova devojcica .

Нема коментара:

Постави коментар