среда, 17. август 2016.

"Stoperka"

Pre nekoliko godina sam imala priliku da se nadjem u jednoj sasvim neobicnoj situaciji. Doduse,cesto se nadjem u neobicnim situacijama,da se ne lazemo,ali ova je bila neobicnija od svih do tada. Naime,vracala sam se s posla koji je tada bio probni rad,i na svu srecu na tome se I zavrsilo jer I danas znam da posao spikera na radiju nije bio najsrecniji izbor : ne umem pricati bez sagovornika, pa makar on I samo klimao glavom. Iduci tako putem ka Pancevu,iz Beograda,kod samog mosta me je "stopirala" jedna mlada devojka. Bilo je predvecerje I nije mogla da razazna da sam ja zena. Vozila su je zaobilazila u sirokom luku,kao da se plase zaraze. Njen izgled I nacin oblacenja me je nagnao da stanem,misleci kako se smrzla jer je bio kasni novembar. Kada sam se zaustavila I otvorila joj vrata,na njenom licu sam videla neverovatnu zbunjenost. Rekoh joj - "ajde upadaj!",dok se kolona vozila stvarala iza mene. Sela je,uplasena I gledala izpred sebe verovatno misleci sta radi na suvozacevom mestu,pored jedne zene. Nas razgovor je poceo na obliznjoj benzinskoj pumpi dok je halapljivo jela sendvic I tu sam saznala da ima 14 godina. Slovima- cetrnaest. Moja kcerka je tada bila skoro njenih godina I pokusala sam zamisliti koliko jos uvek Barbi lutaka ima u svojoj sobi. Ispricala mi je svoju pricu,koja lici na milion tako nestvarnih,i nije to ono sto bih sada bas da podelim sa vama. Nije ni vazno sto sam "kupila" sat vremena u njenom jadnom zivotu. Znala sam da ne mogu da promenim njen zivot I svet,kao sto verujem da nikoga I nista ne mogu promeniti dok ne napravim promene u samoj sebi. Devojcicu sam vratila na most,tamo gde je njeno detinjstvo odavno izgubilo svaki trag, ne samo zato jer je prekriveno sminkom..Ali poenta ove price je sledeca - uzivajte u tome sto imate izbor. Neki nemaju tu srecu,kao sto nije imala ova devojcica .
Strpljen-spašen : najpametnija rečenica ikada. Svi nekud žure,i to je postao opšti izgovor. Ozbiljan osećaj ludila da nešto baš mora odmah i sada (!) ,jer vama vreme opasno izmiče. Mene lično je "usporio" život u drugoj državi,jer tamo svi imaju vremena,i nema govora o tome da će da "legnu" na sirenu ako se ti "vučeš" preko pešačkog prelaza. Redovi za kafu,za doručak,za parking,za plaćanje računa,za podizanje novca na bankomatu,redovi kod lekara,u autoperionici,red u bioskopu jer je premijera,čekanje kod frizera,čekanje na kasi supermarketa,čekanje na semaforu u sred jutarnje gužve u centru grada...Pa psujete,pa trubite,lupate vratima auta ili nogom u kafe aparat što vam ne vraća kusur..milion situacija i ljudi koji zameraju službenicima,službama,mašinama ili ljudima koji su ušli preko reda. Nedavno sam se našla u "višemetarskom" redu glavne pošte ,baš na dan kada se isplaćuje penzija. U prevodu,to znači da satima u pošti bude tolika gužva da se od potrošenog kiseonika svima vrti u glavi posle sat vremena. Dok ja tražim savršenu haljinu po internetu / jer mi se žuri da je nađem! ,iza mene su žene postale nervozne jer jedna od radnica sa tri šaltera odlazi na pauzu. Frka nastaje kada pored prilične gomile ljudi,prođe devojka/žena,ne obazirući se na poglede tipa "odaklejojpravo!",i prođe do šaltera gde je uslužuju pre svih nas koji čekamo. Počinje negodovanje,komešanje rulje,i par njih počinje da dobacuje. Ne reaguje ni devojka,niti službenica na šalteru,i kroz par sekundi počinju psovke i prozivke zasnovane na raznima teorijama: "nevaspitana,bezobrazna" "možda ima vezu", "ko zna ko je ona" "takav smo mi sistem" "ne zna se ko je luđi,ona ili službenica koja je uslužuje mimo nas koji čekamo od jutros!" " . U jednom trenutku se neko razdere da se zaorio ceo poštanski hol : " Mala,sram te bilo!" Devojka okreće glavu ka rulji koja je spremna da je linčuje svakog trenutka i upita dal se njoj obraćaju. Na potvrdan odgovor i ponovne uvrede,ona se okreće cela od šaltera,i ukaže se ogroman stomak,po meni,pred sam kraj trudnoće. Nastaje tajac. Ćutnja. Posramljenost na licima rulje i okretanje glave. Osudili su je a da nisu bili svesni njenog stanja. Niko nije rekao :izvini. To smo mi i naša kultura življenja,pardon,naše nestrpljenje. I još jedna pametna za kraj : ne sudi! Pozdrav!